Na objavljivanje knjige "Molat u drugom svjetskom ratu'' potakla me je želja da predočim novim generacijama Molata i šire povijesnu istinu koju je ovo malo ustaničko mjesto doživjelo za vrijeme okupacije ovih prostora 1941.-1945. godine.

O otocima zadarskog arhipelaga dosta je napisano, ali nedovoljno o detaljima koji su bili specifični za svaki otok pojedinačno. Tematika je obrađna po redu događnja s mnogo dojmova, teških trenutaka i doživljaja praćenih emocijama. Otok Molat je poznat duž čitave Hrvatske i šire po zloglasnom koncentracijskom logoru smrti koji je talijanski okupator uspostavio 1942. godine. Otok patnji i suza na kojem su nedužni zatočenici umirali od gladi, bolesti, batina, a mnogi bili strijeljani kao taoci na nepoznatim stratištima.

Mnogi su iz ovog logora bili transportirani u koncentracijske logore duž čitave Italije, preživljavali teške trenutke (represije) koje je nad njima provodio fašistički okupator. Mnogi su tamo ostavili svoje kosti.

Na Molatu je još prije Drugog svjetskog rata djelovala skojevska organizacija. Okupacijom ovih prostora, molatska organizacija pred sam rat prelazi u vojnopolitičko rukovodstvo, djeluje ilegalno, priprema mladež za odlazak u NOB.

O djelovanju i širenju revolucionarnih ideja u Molatu koristio sam podatke iz materijala druga Mirka Bašića sve do njegovog odlaska u NOB 1941. godine, zatim nosioca spomenica 1941. drugova Josipa Mračića-Bepa, Rudija Bašića, Srećka Baranića, Vinka Španića i drugih sudionika NOB i pokreta u Molatu. Zatim od drugova Marjana Žuvića (Karla) i Rikarda Sutlovića s Velog Iža i Šime Lukina s Malog Iža, gdje su revolucionarne ideje imale veoma zapaženo mjesto na širem zadarskom području. Nadalje, osobni doživljaji i sjećanja koja su pratila događanja na Molatu te u koncentracijskim logorima na Molatu i u Italiji čiji sam bio zatočenik, pa sve do povratka u domovinu i oslobođenja zemlje od okupatora. O bitkama za oslobođnje Dalmacije, čiji sam bio sudionik, koristio sam podatke iz knjige "Povijest Osmog dalmatinskog korpusa 1943.-1945." autora Nikole Anića.

Josip Bašić Bepo napisao je povijesno-memoarsko autobiografsku knjigu o događanjima u mjestu Molatu pred Drugi svjetski rat, tijekom Drugog svjetskog rata, njegovom radu na organiziranju Pokreta otpora, zatočeničkom, logoraškom, i ratnom putu.

Autor ne navodi znanstveni aparat iz kojeg čitatelj može vidjeti povijesna vrela i provjeriti povijesnu istinitost njegovih tvrdnji, ali zato navodi osnovnu relevantnu literaturu iz koje je crpio podatke, tako da se čitatelj uz malo truda može lako uvjeriti u točnost podataka i pak ako želi, može produbiti saznanja o problematici koju obrađuje.

Posebno je dragocjeno što o nekim događjima autor sam svjedoči, prenosi sjećanja na razgovore koje je vodio sa svojim sumještanima ili je, što je još dragocjenije, sačuvao njihove pisane bilješke o tim događajima.

Za događnja u razdoblje njegove internacije u koncentracijskim logorima na tlu Italije moramo vjerovati njegovim riječima, ali i tu nam autor pomaže u vjerodostojnosti, jer je u knjigu uvrstio osobne dokumente i fotografije iz osobne arhive i time dokumentira njegov zatočenički, logoraški put. Zbog navedenog ova knjiga ima elemente autobiografije.

Knjiga je popračena popisom skraćenica, bez toga, bi knjiga mlađim i nadolazećim generacijama bila nerazumljiva.

Za nestrpljivog čitatelja koji nema dovoljno vremena da pročita cijelu knjigu autor je napisao sažetak knjige, i što je posebno vrijedno sažetak je preveden na talijanski jezik, tako da se svjetska stručna i znanstvena javnost može poslužiti knjigom.

Za novije generacije koje uglavnom komuniciraju vizualno, kompjutorski, uvid u knjigu omogućiti će pogled na brojne fotografije, što knjigu čini malom fotomonografijom.

Unatoč svih strahota, koje je autor kao mladić, možemo reći kao golobradi dječak od 16 godina, proživio, u talijanskim fašističkim koncentracijskim logorima, knjiga odiše ljubavlju, pozivom na mir među ljudima i narodima. Autor ne osuđuje talijanski narod već njegove fašističke vođe, koji su sve te strahote smislili, organizirali i provodili, najprije nad svojim narodom, a potom i nad drugim ratom okupiranim narodima. Taj odnos autora, može se primijeniti i na mnoga druga povijesna zbivanja tijekom raznih povijesnih razdoblja i prostora, čime knjiga šalje univerzalnu humanističku poruku.