Josip Bašić Bepo napisao je povijesno-memoarsko autobiografsku
knjigu o događanjima u mjestu Molatu
pred Drugi svjetski rat, tijekom Drugog svjetskog rata,
njegovom radu na organiziranju Pokreta otpora, zatočeničkom, logoraškom, i ratnom putu.
Autor ne navodi znanstveni aparat iz kojeg čitatelj može
vidjeti povijesna vrela i provjeriti povijesnu istinitost
njegovih tvrdnji, ali zato navodi osnovnu relevantnu literaturu
iz koje je crpio podatke, tako da se čitatelj uz malo
truda može lako uvjeriti u
točnost podataka i pak ako želi,
može produbiti saznanja o problematici koju obrađuje.
Posebno je dragocjeno što o nekim događjima autor
sam svjedoči, prenosi sjećanja na razgovore koje je vodio
sa svojim sumještanima ili je, što je još dragocjenije, sačuvao njihove pisane bilješke o tim događajima.
Za događnja u razdoblje njegove internacije u koncentracijskim
logorima na tlu Italije moramo vjerovati
njegovim riječima, ali i tu nam autor pomaže u vjerodostojnosti,
jer je u knjigu uvrstio osobne dokumente i fotografije
iz osobne arhive i time dokumentira njegov zatočenički, logoraški put. Zbog navedenog ova knjiga ima elemente
autobiografije.
Knjiga je popračena popisom skraćenica, bez toga, bi
knjiga mlađim i nadolazećim generacijama bila nerazumljiva.
Za nestrpljivog čitatelja koji nema
dovoljno vremena da pročita cijelu knjigu autor je
napisao sažetak knjige, i što je posebno vrijedno sažetak
je preveden na talijanski jezik, tako da se svjetska stručna i znanstvena javnost može poslužiti knjigom.
Za novije generacije koje uglavnom komuniciraju vizualno,
kompjutorski, uvid u knjigu omogućiti će
pogled na brojne fotografije, što knjigu čini malom fotomonografijom.
Unatoč svih strahota, koje je autor kao mladić, možemo
reći kao golobradi dječak od 16 godina, proživio, u talijanskim
fašističkim koncentracijskim logorima, knjiga
odiše ljubavlju, pozivom na mir među ljudima i narodima.
Autor ne osuđuje talijanski narod već njegove fašističke
vođe, koji su sve te strahote smislili, organizirali i provodili,
najprije nad svojim narodom, a potom i nad drugim
ratom okupiranim narodima. Taj odnos autora, može se
primijeniti i na mnoga druga povijesna zbivanja tijekom
raznih povijesnih razdoblja i prostora, čime knjiga šalje
univerzalnu humanističku poruku.
Vladimir Alavanja
|